BAZIK.info, Bazik 2, Domaljevac, 76233 FBiH

Priče, naše i o nama

Selo može umrijeti, ali tradicija nikako!

Selo može umrijeti, ali tradicija nikako!

Ne može Bazik biti, a da bar netko nema konja. Da bi nastavili tradiciju pobrinuo se Mirko Blažanović koji u već duže vrijeme ima konja, a nedavno je nabavio i ćezu. Nismo propustili da ovjekovječimo ovu uistinu rijetku atrakciju. Današnja mladež o konjima zna vrlo malo.

Pokoji western na TV-u jedina im je prigoda da vide tu plemenitu domaću životinju koja je nekoć bila nezaobilazno blago bazičkih obiteljskih gospodarstava.

No, nisu samo djeca ta čije zanimanje pobuđuju Mirina atraktivna zaprega. Gotovo da nema mještanina koji se neće s nostalgijom prisjetiti koliko je nekada Bazik ima zaprega i koliko su konji značili našem stanovništvu.

Prisjećaju se stariji mještani sela; imali smo uvijek dobre konje. Bilo je više obitelji koje su uživale imati rasna grla i ne samo da su im konji služili za svakodnevni rad nego su se ponosili s njima paradirajući u svadbama i sličnim feštama. 

02

Tko god da je imao malo više zemlje imao je najmanje dva grla, jer trebalo je snage da se sva zemlja obradi. Ali i jedan konj nije bio ništa manje vrijedan za gazdinstvo kojemu je i te kako bio od koristi.

Srednje generacije u selu ne pamte vremena kada su konji bili jedina vučna snaga jer traktori su stigli u Bazik poodavno. Polako su potisnuli konje i međusobni odnos se ubrzo promijenio u korist traktora.

Međutim, ljubav prema konjima kod nekih je bila tolika da su i dalje držali konje unatoč tomu što su već imali traktor. Konji su se prodavali teškom voljom. Mlađi naraštaji u obiteljima nisu toliko hajali za konjima jer su motornim četverokotašima  davali znatnu prednost što je neminovno utjecalo da se broj konja u selu drastično smanji, pa i potpuno iskorijeni.

03 

Među zadnjima koji su imali konje bili su Ivo Mijić – Brkin, Lovro Brkić, Ivo Lukač i možda još ponetko. Ranije ih je bilo znatno više, ali njih se mogu sjetiti samo starije generacije u selu. Po jednog konja, praktično do zadnjeg su imali Đuro Grgić, Marko Blažanović, Josica Lukač, Anto Brkić, Joso Lukač – Međer. Bilo ih je naravno još, ali se u ovom trenutku ne mogu sjetiti svih, pa neka mi bivši ponosni vlasnici oproste što ih ovdje ne navodim.

Možda zadnji dobar konj kojeg se sigurno cijelo selo sjeća, bio je Soko u vlasništvu Jose Međera. Soko je bio jak,skladno građen, vrijedan i pametan konj koji je sa svojim vlasnikom prošpartao na stotine ako ne i tisuće dunuma kukuruza, soje i čega sve ne. Koliko je samo kirija napravio i koliko je mještana koristilo njegove usluge? Ali vrijeme učini svoje. Nekada uobičajeni stil života ubrzo se promijenio. Nestali su konji, ali ljubav prema njima nije izgubljena što nam potvrđuje Bazičanin Mirko Blažanović koji nastoji održati tradiciju, unatoč tome što je konje kao radnu snagu vrijeme već odavno pregazilo.

04

Tako u ovoj priči rado evociramo stare uspomene i prisjećamo se nekadašnjeg života na selu. Miri čestitamo na ustrajnoj ljubavi prema ovoj plemenitoj životinji te mu želimo da se ne pokoleba kako bi i dalje u seli imali makar jednog ljepotana, pa makar on služio samo u paradne svrhe.

05

Inače Mirko Blažanovoć – Mira namjerava svoju zapregu koristiti i za prijevoz mladenaca u posavskim svadbama što je uistinu atraktivno, a Mirina ljubav prema baštinjenju narodnih običaja svakako će mu biti poticaj da konja i ćezu zadrži na duže vrijeme. Ukoliko želite kontaktirati vlasnika ove lijepe zaprege to možete učiniti na broj telefona 063/342-016.

Fotografije i tekst Perica Dujmenović - BAZIK.info


 290,    17  Ožu  2016 ,   Priče naše i o nama

Napiši komentar

BAZIK.info O nama

bazik logo uski

Web stranica www.bazik.info je neslužbeni web portal mjesta Bazik. Više o nama u rubrici Impressum.

Pratite nas na društvenim mrežama.

Kontakt

Bazik, ulica Posavskih branitelja br. 2 Domaljevac 76233, Telefoni: +387 (0)70 360-484: +387 (63) 820-370