BAZIK.info, Bazik 2, Domaljevac, 76233 FBiH

Povijest

Još jedna priča o Škici

Još jedna priča o Škici

Marko Tomušić - Škico, rođen je 1922. u Baziku.
Predpostavljao je što sve čeka pučanstvo Bazika i okolice te 1941 godine i odmah je započeo organizirati obranu, obučavati ljude i nabavljati oružje. U to vrijeme su četnici u Posavini bili jaki, silovni, pa pljačke i maltretiranja nisu bila rijetka. Posebno su bili učestali prepadi na cesti, iz Grebnica prema Bosanskom Šamcu.

Prvih dana Škico je imao petnaestak ljudi. Zapovjedništvo im je bilo u kući Tunje Lukića. U to vrijeme imali su nekoliko manjih akcija, isključivo da zaštite sela i civile.Veći problemi započeli su oko Uskrsa 1943. godine kad je iz pravca Gradačca došla jedna jača partizanska jedinica. Zbog malobrojnosti branitelja partizani su uspjeli zarobiti Škicu i s njim još Tunju Lukića, Josu Kobaša, Maroša Markovića i još dvojicu ili trojicu ljudi. Otjerali su ih u Gradačac i zatvorili u Kulu. Jedan kraći period proveli su u zatočeništvu, nakon čega je naređeno da se svi strijeljaju. Povedeni su teško svezani na strijeljanje izvan Gradačca u već pripremljeni zajedničku grobnicu. Škico, kao vrlo sposoban i okretan momak, na vrijeme se uspio osloboditi žice s ruku i neposredno prije partizanske paljbe skočiti niz jednu strminu. Pucali su za njim, ali ga zbog noći, šume i njegove spretnosti nisu pogodili. Ostale su pobili.


Za Škicom su odmah organizirane potjere, ali se on uspio dokopati jednog muslimanskog sela. Tu ga je lijepo primio jedan domaćin. Nahranio, obukao, obrijao i skrio dok potjere nisu prestale. Zajedno su odlučili da se pokušaju domoći Bazika. Taj hrabri, nepoznati Musliman, Škicu je obukao u žensku muslimansku nošnju, natovario na konjska kola i dobro umotao u jastuke. Krenuli su put Šamca. Na ulazu u Slatinu dočekala ih je ojačana četnička straža i samo su svojom mudrošću izbjegli uhićenje. Nakon što su prošli Lugove, skrenuli su kolima kroz Hasiće, Tišinu i Novo Selo i sretno stigli do Grebnica i Bazika. Po dolasku u Bazik odmah je okupio ljude oko sebe i vremenom je Škicina bojna brojila oko 700 ljudi.


Krajem 1944. četnici su iz Posavskog i Trebavskog odreda, grupirali oko Šamca jake i dobro naoružane snage, u namjeri da ga zauzmu. Iako su pripremili velike snage, od napada su odustali u zadnji čas, jer su rijeke Bosna i Sava bile izrazito nadošle i izlile se po dijelovima grada, tako da su do njega vodila samo dva tri puta po kopnu, što je omogućavalo lakšu obranu. U tim uvjetima četničko zapovjedništvo je donijelo odluku da preusmjere napad na Odmut, Grebnice, Bazik, Domaljevac. Izdata je naredba da se ubija sve redom. U Odmutu su počinili prva ubojstva nad starcima i djecom. Do Škicinog je zapovjedništva tada doletio jedan konjanik i obavijestio što se dešava na zapadnom krilu obrane. Škico je dobar dio svojih ljudi uputio prema glavnom pravcu četničkog napada, a drugi dio lijevo, kako bi zaobišli glavninu četničkih snaga i udarili s boka. Bila je to teška i krvava borba u kojoj su četnici i po cijeni velikih gubitaka htjeli probiti obranu. Boj je završen velikom pobjedom Škicine bojne. Tu je ostalo na stotine mrtvih četnika i nikada se više nisu oporavili u tom području. Škico je postao junak.


Međutim situacija se na drugim frontama iz dana u dan zapletala. Tako je u Škicino zapovjedništvo iza Uskrsa 1945. godine stigla zapovijed iz Glavnog stožera HOS-a za povlačenje. Škico je zapovijest teško primio k srcu, ali na koncu je sa svojim bojovnicima ispoštovao zapovijed. Zajedno s glavninom ustaških i domobranskih snaga iz Slavonije u pravcu Zagreba i Austrije povlačila se i Škicina bojna. Pri povlačenju HOS-a pružali su veliki otpor partizanima. Kod Dravograda došlo je do razdvajanja Luburića i Škice. Rezultiralo je predajom Škice i njegovih ljudi partizanskim jedinicama. Odmah su započele masovne likvidacije ljudi, križni put i radni logori. Škico je ostao živ pod imenom Mato Tomušić, radeći u tzv. radnim grupama. Na mjesto gdje je on radio vrlo često su dolazili oficiri OZNA-e raspitujući se upravo za njega. Osjećao je da mora bježati. Pri bijegu, sudbina je htjela, da je naletio na partizanskog oficira, bivšeg ustaškog satnika iz vremena kad su se zajedno borili sa četnicima u okolici Bijeljine. S njim je stigao do Malice (stanovi blizu Slavonskog Šamca). Tu je preplivao Savu i došao kući u Bazik. Započeo je odmah sa organiziranjem ostalih pojedinaca, koji su pristizali sa raznih strana. Nažalost, ubrzo je za njih saznala OZNA, koja je započela sa progonima, zasjedama i zamkama, ali bez posebnih rezultata. Škico je bio stalno u pokretu. Kretao se po Posavini i Slavoniji u isčekivanju najavljivanog svehrvatskog ustanka i postrojbi koje će doći iz inozemstva.


Prvoga dana proljeća 1946. godine ubijen je mučki, izdan od naših ljudi, koji su u to vrijeme iz raznoraznih razloga počeli surađivati s „novom vlašću“. "

 

Za BAZIK.info priredio - Perica Dujmenović


 301,    17  Ožu  2016 ,   Povijest

Napiši komentar

BAZIK.info O nama

bazik logo uski

Web stranica www.bazik.info je neslužbeni web portal mjesta Bazik. Više o nama u rubrici Impressum.

Pratite nas na društvenim mrežama.

Kontakt

Bazik, ulica Posavskih branitelja br. 2 Domaljevac 76233, Telefoni: +387 (0)70 360-484: +387 (63) 820-370